22 studenoga 2007

BESPLATNI SADRŽAJI




Premda se čini da sadržaj posta nema izravne veze s temom ovog bloga, postoji ipak nekoliko razloga zbog kojih se najnovija izjava Jarona Laniera i njezin komentar od strane Nicholasa Carra trebaju naći na ovim stranicama. Prvi se odnosi na vezu koja postoji između prvog dijela našeg imena (kiber) i Lanierovih ideja i aktivnosti iz 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća, kada je bio jedan od najzaslužnijih za formuliranje ideja kao što su virtual reality, cyberspace, immersion i drugi. Štoviše, u konceptualizaciji virtualnog svijeta, Lanier je otišao dalje od kiber-književnosti (koja je u ranim fazama razvoja interneta i WWW- a predstavljala svojevrsni ideološki kišobran): tvrdio je, s jedne strane, da će u virtualnom prostoru sva bića komunicirati postsimbolički i, s druge, osnovao je poduzeće za istraživanje virtualne realnosti 'VPL Research'.

Drugi razlog se ne odnosi toliko na razočarenje jednog tipičnog pionira kompjuterske kulture u njezin aktualni razvoj, nego na Lanierovu kritiku Weba 2.0. Lanierov zahtjev za honoriranjem sadržaja dostupnog na WWW-u dio je njegove sustavne kritike suvremenog interneta i možda je najbolje predstavljen u eseju iz 2006. Digital Maoism. U njemu, ukratko govoreći, Lanier proziva najnovije Web servise - prije svega Wikipediju - za poticanje novih oblika kolektivizma. U kolektivnoj mudrosti mnogih za mnoge, kako glasi jedan od popularnijih opisa Wikipedije, Lanier vidi opasnost za demokraciju i njezino regularno načelo – meritokraciju. Ne sustežući se povući sličnosti između Wikipedije i povijesnih projekata radikalne ljevice i radikalne desnice, Lanier u pojavi Weba 2.0 vidi nešto kao beta verziju umjetne inteligencije (AI, artificial intelligence), sveprisutne metamreže koja će ljudsku individualnost jednom za svagda spremiti u ropotarnicu povijesti.

U svojim kritikama Weba 2.0 Lanier nije sam. Knjigom Kult amatera nedavno je veliku prašinu podigao i Andrew Keen, u kojoj se, kao i Lanier, žali na nestanak meritokratske strukture na internetu.

Ostavit ćemo po strani opravdanost njihove kritike; osobito njihovu socio-političku interpretaciju najnovijih promjena na području informatike i interneta. Ono što se ovdje čini zanimljivim, na neki je način, u svom postu već istaknuo Nicholas Carr.

To je najprije pomalo neobična situacija u kojoj autor manifesta Piracy is Your Friend, Lanier priznaje da je bio u krivu i da su 90-ih u Silikonskoj dolini svi bili u krivu kada su mislili da je besplatan sadržaj jedini način da pisci, umjetnici i programeri mogu živjeti od svog rada izvan dohvata velikih kompanija. Zatim je tu Carrova kritika Lanierovog idealizma: nije slobodan sadržaj posljedica bug-a, loše napisanog kompjuterskog programa ili loše procjene skupine stručnjaka nego inherentno svojstvo postindustrijske ekonomije.

Ako su Carrovi uvidi točni, a iz ove prespektive čini se da jesu, onda pokret za slobodni softver Richarda Stallmana nije kontrakulturni eksces nego sustavna artikulacija jedne ekonomske pojave na području informatičke industrije, a sam Stallman nije zbunjeni kompjuteraš nego uspješni programer koji je u jednom trenutku vidio malje dalje od drugih. Činjenica da se do sada nije pokajao, samo mu govori u prilog.

19 studenoga 2007

MAL AU PIXEL - MEĐUNARODNI FESTIVAL ELEKTRONIČKIH SKULPTURA

U listopadu 2007. objavljen je natječaj za izradu elektoničkih skulptura kojim se pozivaju dizajneri, arhitekti, aktivisti, performeri, inženjeri, glazbenici, VJ-evi na sudjelovanje u Mal au Pixel. Pariz i Saint-Ouen lokacije su održavanja međunarodnog festivala od 17 do 25 svibnja 2008.

Mal au Pixel je festival koji podržava postojeće prakse elektronske umjetnosti i istraživanja na području novih medija i tehnologije, a program 2008. fokusirat će se na temu javnog prostora.

Mal au Pixel u ovom bi izdanju želio istražiti, npr. pitanje on-line javnog prostora i virtualnih zajednica, interaktivne instalacije u urbanom prostoru, mobilnu infrastrukturu i nove kartografije... Javni prostor danas su zaposjele nove tehnologije koje na sve načine poboljšavaju komunikaciju čime svjesno ili nesvjesno privatna sfera biva sve više izložena pogledima. Festival obuhvaća eksperimentalne instalacije, audiovizualne performanse, praktične radionice i javne diskusije.