Svijet je danas "pozornica" više nego ikad- "reality" televizija je vrlo popularna, a internet je postao glavno mjesto za ostvarivanje kontakata i eksponiranje. No, kakve su reakcije na tzv. "ulična kina" ?
Umjetnica Dara Friedman, 2007. godine je ostvarila projekt pod nazivom Musical- ljudi spontano počnu pjevati hodajući Manhattanom, a reakcije su se tajno snimale. Poslovni ljudi, majke, djeca, vozači taksija, turisti- svi su uključeni u projekt koji stvara neočekivani "mjuzikl" za sve one koji ih okružuju. Dakako, stanovnici New Yorka su naviknuli vidjeti druge kako pjevaju uz svoje slušalice, no projekt Dare Friedman govori o položaju zvuka u suvremenoj kulturi, a pogotovo u urbanoj okolini- osoba koja počne pjevati usred dana hodajući ulicom, postaje samo još jedan zvuk, još jedna buka u svoj toj gužvi i žurbi. http://www.publicartfund.org/pafweb/projects/07/friedman/friedman-07.html
Iste godine, noćna instalacija umjetnika Douga Aitkena, nazvana Sleepwalkers, uspjela je privući nešto više pažnje- sedam ekrana bilo je postavljeno na Muzej moderne umjetnosti u New Yorku, a prikazivali su dnevne rituale petero ljudi: zaposlenika u pošti, radnika u uredu, dostavljača, biznismena i električara. Po dva su prikazivana u isto vrijeme, a svaka je priča trajala jednako dugo i imala istu strukturu.
Ono što je zanimljivo kod ovog projekta je to što promatrač može vidjeti nekoga na ulici kako vozi bicikl u isto vrijeme kad i dostavljač sa ekrana- da je video prikazivan u kinu, ovakva veza ne bi postojala- dakle, promatrač nije uključen u video; ovaj put je video uključen u vanjski svijet. http://www.moma.org/exhibitions/2007/aitken/
Oba projekta zapravo zazivaju ono što je primijetio Jean Baudrillard, a to je da je "kino prisutno u cijelom gradu- tom izvrsnom, neprestanom izvođaču filmova i scenarija" .
Nema komentara:
Objavi komentar