VIDEO - NEJUNAČKOM VREMENU USPRKOS

Nedavno je na Nettime diksusijskoj listi, kao svojevrsnu najavu Videovortex konferenciji, Geert Lovink objavio intervju s Dee Dee Halleck, američkom video aktivisticom (Paper Tiger TV). Suprotno aktualnom žamoru oko gubljenja kriterija 'dobrog znanja' u uvjetima vladavine Weba 2.0, Dee Dee Halleck izražava bojazan da je Internet i danas najvećim dijelom strogo kontroliran od strane korporacija i državnog aparata.

U Sjedinjenim državama cijela, takozvana, javna medijska infrastruktura je prepuna minskih polja – ili bolje rečeno, to područje prepuno je pohlepnih pljačkaša grobova. Od umjetničkih centara, preko alternativnih medijskih kanala do školskog sustava. Uzmite, na primjer, University of Southern California. Tu imamo jedan sistem koji kreativnošću svojih studenata hrani vojni stroj. Ministarstvo obrane jednostavno je preuzelo centre za medijske eksperimenete i razvoj – MIT i USC praktično su danas vojne podružnice.

Premda je Web 2.0 demokratizirao kulturu video umjetnosti, Dee Dee Halleck ne vidi YouTube i slične servise (Blip.tv, na primjer) kao ozbiljan iskorak u suvremenoj umjetničkoj kulturi. Servisi namijenjeni dijeljenju kratkih video sadržaja, tvrdi ona, prije su virtualna replika postojećeg svijeta umjetnosti, nego kvalitativno drugačija praksa. Suprotno uobičajenim prigovorima YouTubeu, usredotočenima na kvalitetu slike, Dee Dee ukazuje na problem koji se tiče cijelog Weba 2.0: problem kontrole nad objavljenim sadržajima, problem u kojem je autorsko pravo samo vrh sante leda.

Imam problem s ugovorima koje potpisujemo na korporacijskim stranicama kao što su YouTube, pa čak i Blip.tv. Nakon što postate sadržaj vi se zapravo odričete na pravo da odredite načine njegovog korištenja. Tko zna kako će vaša kreativnost, vaš težak rad, kako će dobrohotna suradnja vas i vaših prijatelja biti korišteni u budućnosti? O tome vas neće nitko ništa pitati!

Je li dakle galama oko amaterizma na internetu, Wikipedije i 'open source' filozofije opravdana? Preuzimaju li korisnici interneta stvar u svoje ruke snižavajući kriterije znanja i kulture do razine koja je još do jučer bila nezamisliva? Ili su kritike upućene Webu 2.0 neka vrsta dimne zavjese, privremeno podignutog paravana iza kojeg se odvija nova preraspodjela moći i kapitala?

Što i kako dijeli video web servis iza kojeg ne stoji korporacija sa svojim moćnim serverima, nego mala umjetnička zajednica, pogledajte ovdje. Servis je još u beta fazi i nadamo se da na tome neće ostati.

p.s.

Na Videovortex konferenciji – koju smo na ovom blogu već spominjali – kao izlagači će nastupiti i Dan Oki, hrvatsko-nizozemski video umjetnik i profesor na Odsjeku za vizualne komunikacije u Splitu i Ana Peraica, teoretičarka umjetnosti i free-lance kustosica iz Splita. Više o programu konferencije ovdje.

TAGIRANJE KAO KURIRANJE

Grupa umjetnika i kustosa iz Beča, šire poznata po svom internetskom identitetu - CONT3XT.NET – početkom je ove godine pokrenula TAGallery . Riječ je o galeriji u kojoj se izložbe organiziraju tako da kao kustos tagirate ono što smatrate vrijednim pažnje. Tagovi su, ukratko, ključne oznake kojima označavate i opisujete arhivirane web stranice. Tagiranje se kao kuriranje odvija na najpoznatijem društvenom softveru za upravljanje omiljenim web stranicama (bookmarks), na del.icio.us –u. Ova nehijerarhijska metoda kategorizacije World Wide Weba otvorila je prostor TAG galerije i neumjetničkim fenomenima, pa je u ovoj virtualnoj galeriji moguće izložiti i ono što u realnom muzejsko-galerijskom svijetu (još) nema status tradicionalnog umjetničkog predmeta ( blog, osobna stranica, diskusijska lista, web magazin, kolaborativna platforma itd.). TAG Galerija je eksperimentalni projekt koji ispituje praksu tagiranja u kontekstu svijeta umjetnosti i sudeći po razvoju projekta, čini se, da je u Web 2.0 kulturi važnije kreirati link, otvoriti nove komunikacijske kanale između različitih sadržaja, nego pokazati nešto neponovljivo, lijepo, istinito ili izuzetno.

Da Web 2.0 sa svojim okretanjem krajnjem korisniku na različite načine mijenja instituciju izlaganja i kuriranja svjedoči i poziv organizatora Videovortexa. U okviru višemjesečnog dogadjanja (konferencije, prezentacije, izložbe itd.) posvećenog kulturi razmjene video sadržaja, a koju je u tako kratkom vremenu generirao You Tube, od 20. listopada do 3. veljače svakom korisniku Interneta omogućeno je da postane kustos na jedan dan. Na posebno dizajniranoj stranici, korisnik može izabrati do šest video radova iz medijateke nizozemskog Instituta za medijsku umjetnost. Jedini uvjet koji se postavlja pred buduće kustose je pisano objašnjenje njihovog izbora, koje se zajedno s filmovima projicira tijekom cijelog dana u prostorima Instituta. Poziv na jednodnevno kuriranje nije, međutim, herojski potez radnika Instituta koji vizionarski promišljaju budućnost, već strateški manevar jedne kulturne institucije u borbi za što bolju, što svrsishodniju poziciju u društvu obilježenim medijem Interneta. Uostalom, ne zove li se konferencija Videovortex: Responses To You Tube?