BESPLATNI SADRŽAJI

Premda se čini da sadržaj posta nema izravne veze s temom ovog bloga, postoji ipak nekoliko razloga zbog kojih se najnovija izjava Jarona Laniera i njezin komentar od strane Nicholasa Carra trebaju naći na ovim stranicama. Prvi se odnosi na vezu koja postoji između prvog dijela našeg imena (kiber) i Lanierovih ideja i aktivnosti iz 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća, kada je bio jedan od najzaslužnijih za formuliranje ideja kao što su virtual reality, cyberspace, immersion i drugi. Štoviše, u konceptualizaciji virtualnog svijeta, Lanier je otišao dalje od kiber-književnosti (koja je u ranim fazama razvoja interneta i WWW- a predstavljala svojevrsni ideološki kišobran): tvrdio je, s jedne strane, da će u virtualnom prostoru sva bića komunicirati postsimbolički i, s druge, osnovao je poduzeće za istraživanje virtualne realnosti 'VPL Research'.

Drugi razlog se ne odnosi toliko na razočarenje jednog tipičnog pionira kompjuterske kulture u njezin aktualni razvoj, nego na Lanierovu kritiku Weba 2.0. Lanierov zahtjev za honoriranjem sadržaja dostupnog na WWW-u dio je njegove sustavne kritike suvremenog interneta i možda je najbolje predstavljen u eseju iz 2006. Digital Maoism. U njemu, ukratko govoreći, Lanier proziva najnovije Web servise - prije svega Wikipediju - za poticanje novih oblika kolektivizma. U kolektivnoj mudrosti mnogih za mnoge, kako glasi jedan od popularnijih opisa Wikipedije, Lanier vidi opasnost za demokraciju i njezino regularno načelo – meritokraciju. Ne sustežući se povući sličnosti između Wikipedije i povijesnih projekata radikalne ljevice i radikalne desnice, Lanier u pojavi Weba 2.0 vidi nešto kao beta verziju umjetne inteligencije (AI, artificial intelligence), sveprisutne metamreže koja će ljudsku individualnost jednom za svagda spremiti u ropotarnicu povijesti.

U svojim kritikama Weba 2.0 Lanier nije sam. Knjigom Kult amatera nedavno je veliku prašinu podigao i Andrew Keen, u kojoj se, kao i Lanier, žali na nestanak meritokratske strukture na internetu.

Ostavit ćemo po strani opravdanost njihove kritike; osobito njihovu socio-političku interpretaciju najnovijih promjena na području informatike i interneta. Ono što se ovdje čini zanimljivim, na neki je način, u svom postu već istaknuo Nicholas Carr.

To je najprije pomalo neobična situacija u kojoj autor manifesta Piracy is Your Friend, Lanier priznaje da je bio u krivu i da su 90-ih u Silikonskoj dolini svi bili u krivu kada su mislili da je besplatan sadržaj jedini način da pisci, umjetnici i programeri mogu živjeti od svog rada izvan dohvata velikih kompanija. Zatim je tu Carrova kritika Lanierovog idealizma: nije slobodan sadržaj posljedica bug-a, loše napisanog kompjuterskog programa ili loše procjene skupine stručnjaka nego inherentno svojstvo postindustrijske ekonomije.

Ako su Carrovi uvidi točni, a iz ove prespektive čini se da jesu, onda pokret za slobodni softver Richarda Stallmana nije kontrakulturni eksces nego sustavna artikulacija jedne ekonomske pojave na području informatičke industrije, a sam Stallman nije zbunjeni kompjuteraš nego uspješni programer koji je u jednom trenutku vidio malje dalje od drugih. Činjenica da se do sada nije pokajao, samo mu govori u prilog.

MAL AU PIXEL - MEĐUNARODNI FESTIVAL ELEKTRONIČKIH SKULPTURA

U listopadu 2007. objavljen je natječaj za izradu elektoničkih skulptura kojim se pozivaju dizajneri, arhitekti, aktivisti, performeri, inženjeri, glazbenici, VJ-evi na sudjelovanje u Mal au Pixel. Pariz i Saint-Ouen lokacije su održavanja međunarodnog festivala od 17 do 25 svibnja 2008.

Mal au Pixel je festival koji podržava postojeće prakse elektronske umjetnosti i istraživanja na području novih medija i tehnologije, a program 2008. fokusirat će se na temu javnog prostora.

Mal au Pixel u ovom bi izdanju želio istražiti, npr. pitanje on-line javnog prostora i virtualnih zajednica, interaktivne instalacije u urbanom prostoru, mobilnu infrastrukturu i nove kartografije... Javni prostor danas su zaposjele nove tehnologije koje na sve načine poboljšavaju komunikaciju čime svjesno ili nesvjesno privatna sfera biva sve više izložena pogledima. Festival obuhvaća eksperimentalne instalacije, audiovizualne performanse, praktične radionice i javne diskusije.

TAGIRANJE KAO KURIRANJE

Grupa umjetnika i kustosa iz Beča, šire poznata po svom internetskom identitetu - CONT3XT.NET – početkom je ove godine pokrenula TAGallery . Riječ je o galeriji u kojoj se izložbe organiziraju tako da kao kustos tagirate ono što smatrate vrijednim pažnje. Tagovi su, ukratko, ključne oznake kojima označavate i opisujete arhivirane web stranice. Tagiranje se kao kuriranje odvija na najpoznatijem društvenom softveru za upravljanje omiljenim web stranicama (bookmarks), na del.icio.us –u. Ova nehijerarhijska metoda kategorizacije World Wide Weba otvorila je prostor TAG galerije i neumjetničkim fenomenima, pa je u ovoj virtualnoj galeriji moguće izložiti i ono što u realnom muzejsko-galerijskom svijetu (još) nema status tradicionalnog umjetničkog predmeta ( blog, osobna stranica, diskusijska lista, web magazin, kolaborativna platforma itd.). TAG Galerija je eksperimentalni projekt koji ispituje praksu tagiranja u kontekstu svijeta umjetnosti i sudeći po razvoju projekta, čini se, da je u Web 2.0 kulturi važnije kreirati link, otvoriti nove komunikacijske kanale između različitih sadržaja, nego pokazati nešto neponovljivo, lijepo, istinito ili izuzetno.

Da Web 2.0 sa svojim okretanjem krajnjem korisniku na različite načine mijenja instituciju izlaganja i kuriranja svjedoči i poziv organizatora Videovortexa. U okviru višemjesečnog dogadjanja (konferencije, prezentacije, izložbe itd.) posvećenog kulturi razmjene video sadržaja, a koju je u tako kratkom vremenu generirao You Tube, od 20. listopada do 3. veljače svakom korisniku Interneta omogućeno je da postane kustos na jedan dan. Na posebno dizajniranoj stranici, korisnik može izabrati do šest video radova iz medijateke nizozemskog Instituta za medijsku umjetnost. Jedini uvjet koji se postavlja pred buduće kustose je pisano objašnjenje njihovog izbora, koje se zajedno s filmovima projicira tijekom cijelog dana u prostorima Instituta. Poziv na jednodnevno kuriranje nije, međutim, herojski potez radnika Instituta koji vizionarski promišljaju budućnost, već strateški manevar jedne kulturne institucije u borbi za što bolju, što svrsishodniju poziciju u društvu obilježenim medijem Interneta. Uostalom, ne zove li se konferencija Videovortex: Responses To You Tube?

OUTLAB 2007.

OUTLAB je događaj koji će se održati od 18. do 20. 11. 2007. u Parizu, a proizašao je iz saveza CITU ( skupina laboratorija pariške Sorbonne koji se bave istraživanjem i umjetničkim stvaranjem, te medijima).

To je događaj koji uključuje predstavljanje istraživačkih radova, te gotovih projekata i projekata u samom procesu stvaranja.

OUTLAB je prvi put izveden 2006. godine i funkcionirao je na principu izložba- laboratorij. Predstavljene su različite forme: djela vezana za internet, interaktivne glazbene instalacije i performansi. OUTLAB 06 naglašavao je rješenje istraživanja i samog djela, koje podrazumijeva radionicu i izložbu.

Za drugo održavanje, 2007. godine, CITU će voditi računa o aktualnosti svojih istraživačkih projekata, predstavljajući projekte koji proizlaze iz suradnje umjetnika i istraživača okupljenih upravo u CITU.

CITU podupire projekte svojih članova, ali i projekte ostalih umjetnika i istraživača. OUTLAB je prilika da se predstave projekti proizašli iz tih suradnji. Ta djela postaju predmet manifestacija, izložbi i performansa. Umjetnici i istraživači govoriti će o svojim iskustvima i predstavljati proces stvaranja i konačan rezultat.

OUTLAB također predstavlja jednu vrstu dijaloga s publikom, te se može smatrati manifestacijom koja sadrži informativne, ali i pedagoške vrijednosti.

JESTE LI ZA KAVU?

Na blogu KiberDzezva bit će moguće pratiti organizaciju skupne izložbe koju u suradnji sa studenticama i studentima treće i četvrte godine zagrebačkog Odsjeka za animaciju i nove medije pripremaju Vjekica Buljan, Morana Matković, Petra Šešljaga i Klaudio Štefančić i koja će u travnju 2008. biti otvorena u Galeriji Galženica. Izložba je dio programa kojeg 2008. posvećujemo onim umjetničkim tendencijama koje svoju svrhu pronalaze, bilo u instrumentalnom, bilo u kritičkom pristupu novim tehnologijama i novim medijima.

Pokušat ćemo, također, iskoristiti formu bloga za rebloganje, odnosno za informiranje domaće umjetničke javnosti o pojavama, događanjima i tendencijama na Internetu, odnosno World Wide Webu danas. Promjena do koje je u virtualnom svijetu došlo zahvaljujući, prije svega, standardizaciji širokopojasne mreže, jeftinijem hardveru i pojavi softverskih rješenja kao što su, na primjer, RSS (Really Simple Syndication ) i Ajax (Asynchronous Java Script and XML), danas je opće poznata pod imenom Web 2.0. Prebacivanje korisničke, odnosno umjetničke operativnosti s osobnog kompjutora na World Wide Web čini nam se tako suviše važnim, pa ćemo blog KiberDzezva posvetiti - i u Hrvatskoj sve aktualnijim - servisima i aplikacijama Weba 2.0 ( razni blogerski servisi, Facebook, Flickr, MySpace itd.).

Namjera nam je, također, da u procesu rada na izložbi i blogu dotaknemo i neke od specifično lokalnih pojava. Primjena najnovijih softverskih inovacija na području informatičkog poduzetništva (Blog. hr; Trosjed.net.hr, Pticica.com itd.), te prilagodba anglosaksonskoj kulturi takozvanog društvenog softvera, nadaju se kao zanimljiviji fenomeni. Ništa manje nije zanimljiva ni upotreba mobilne telefonije. Od plaćanja parkiranja, preko kupnje tramvajske karte, do glazbenog spota TBF-a – mobitel je postao možda najvažniji sastojak u ćušpajzu hrvatske postsocijalističke svakodnevice.

Puno smo toga naveli kao ciljeve projekta. Ne preostaje nam drugo nego da pišemo i postamo, nadajući se da ćemo u okviru domaće umjetničke i medijske kulture nešto od ovdje naznačenih fenomena, s jedne strane, jasnije artikulirati, s druge, problemski otvoriti, a s treće, prepustiti nekoj drugoj prilici.

FACEBOOK SONG

TBF - Đita